Krstarenja se smatraju jednim od najvažnijih izvora turizma, a brojke nastavljaju rasti. Spomenuo sam kako velike kruzerske kompanije nastavljaju ulagati u njih, i dok se neke fokusiraju na megabrodove, druge radije naginju luksuzu i ekskluzivnosti.
Bilo kako bilo, istina je da ovaj način putovanja (jer se prije ljudi nisu bavili turizmom, već su putovali) i ovo tržište nisu oduvijek bili ovakvi... i želim vam ukratko ispričati historiju ove industrije.
Bilo je to 1835. godine kada se u škotskim novinama Shetland Journal pojavio prvi oglas za putovanje u Škotsku, Island i na Farska ostrva. Ovo je nazvano prvim krstarenjem, ali prva kompanija koja je ušla na tržište osnovana je tek dvije godine kasnije, 1837. godine, u Stromnessu, pod nazivom Peninsular Steam Navigation Company. Očigledno je da Škoti imaju prirodnu sklonost prema brodovima. Godine 1840. Samuel Cunard osnovao je Cunard Line, a transatlantska putovanja su se već nudila od Liverpoola do Halifaxa u Novoj Škotskoj u Kanadi.
Tek 20-ih i 30-ih godina industrija krstarenja doživjela je svoje zlatno doba, jer je od tada nadalje poduzimanje jednog od ovih putovanja postalo obavezno za visoko društvo. Krstarenje je postalo simbol opuštanja i ekskluzivnosti.
Naravno, nisam previdio porinuće i kasnije potapanje Titanika — ko nije čuo za to? Ali znate li išta o brodu MV Wilhelm Gustloff? Njegovo potapanje se smatra najgorom pomorskom katastrofom u historiji. O tome možete pročitati ovdje.
Od 30-ih, i uprkos pauzi Drugog svjetskog rata, moto je bio: luksuzniji, veći brodovi s većom sigurnošću, koji nude više kvalitete, više udobnosti i pridržavaju se osjećaja glamura.
I tako ostaje u 21. vijeku. Jedino što se promijenilo jeste da putovanje više nije rezervisano za tu elitnu klasu (koja još uvijek postoji i ima svoju nišu), već je postalo demokratizovano i globalizovano. Gotovo svi mogu priuštiti krstarenje; postoji 280 kruzerskih linija koje nude skoro 30.000 krstarenja do oko 2.000 različitih destinacija po različitim cijenama.